Četvrt stoljeća Galerije


U sklopu Tjedna kajkavske kulture Krapina 2018. u Galeriji grada Krapine je 1. rujna otvorena izložba “Četvrt stoljeća Galerije“. Izložbom su obuhvaćeni radovi donirani u 25 godina rada Galerije. Kako fundus broji preko 400 radova napravljen je odabir na način da je svaki od umjetnika predstavljen sa jednim radom. Izložbu je otvorio gradonačelnik Grada Krapine Zoran Gregurović, a rođendan Galeriji čestitala je i zamjenica župana Krapinsko – zagorske županije Jasna Petek. Izložba je otvorena slavljeničkom tortom, a u prigodnom programu nastupila je Iva Ranogajec Inkret uz glazbenu pratnju Karla Kukovačeca. Izložba ostaje otvorena do 10. studenog 2018.

Dvadeset i pet godina rada Galerije grada Krapine

Galerija grada Krapine djeluje u okviru Pučkog otvorenog učilišta Krapina, a smještena je u kući odvjetničke obitelji Majcen sagrađene u drugoj polovici 19. stoljeća u neoklasicističkom stilu. Zgrada predstavlja reprezentativni objekt te epohe, a ima i povijesnu vrijednost jer su se u njoj okupljala poznata imena naše povijesti u Ilirsko doba. Potomci obitelji Majcen, kćeri Zdenka i Nada poklonile su kuću gradu Krapini sa namjenom da nakon njihove smrti u njoj bude galerija.

Galerija grada Krapine otvorena je 5. rujna 1993. godine povodom obilježavanja 800-te obljetnice od prvog pisanog spominjanja grada Krapine i to izložbom slika Ede Kovačevića i izložbom 800 godina grada Krapine. Do danas je u Galeriji održano preko 230 izložbi recentnih likovnih umjetnika (E. Kovačević, I. Lovrenčić, R. Labaš, J.Labaš, V. Dajht-Kralj, Z.Kauzlarić Atač, Z. Lončarić, N. Opačić, Z. Radej, Z. Čular, D. Trogrlić, D. Grgas, I. Antolčić, M. Vuco, Z. Drempetić Hrčić, V. J. Jordan, T. Lončar, A. B. Švaljek, N.Žiljak, S.Sikirica, V.Šuljić, I.Podvorac, S.Nobilo, H.Rušec, S Balja, M.Veža, K. Rod, Z. Kovač, M. D. H. Smolić, Ž. Prstec, Z. Pozaić, J. Bučan, I. C. Znidarčić, B.Švertasek, M.T.Badurina, Z.Zagoda, D. Hoyka, Z. Kakša, Lj. Njerš, L.Konda Labaš, Renata Vranyczany Azinović, Ž. Lesar i dr.), kao i izložba japanske umjetnice i umjetnica iz Švedske.

U Galeriji se održavaju i prigodne tematske izložbe. Za Uskrs 1995. godine u suradnji s Muzejima Hrvatskog zagorja, Muzej Staro selo Kumrovec organizirana je izložba skulptura ranjeni Isus iz crkava i kapelica Hrvatskog zagorja, 1996. godine izložba pisanica iz zbirke kolekcionara Mirka Azinovića iz Zagreba (drvene pisanice oslikane rukom eminentnih likovnih umjetnika), a već tradicionalno preko dvadeset godina priređuje se izložba pisanica djece iz dječjih vrtića i učenika osnovnih škola Krapinsko-zagorske i susjednih županija, likovnih umjetnika i pojedinaca koji se u slobodno vrijeme bave oslikavanjem pisanica.

Jedna od prigodnih izložbi bila je i izložba organizirana u suradnji sa Etnografskim muzejom iz Zagreba pod nazivom «Zagorski betlehem» gdje su bili izloženi betlehemi iz Hrvatskog zagorja, (poneki stari i preko 100 godina), a gđa. Nada Jačmenica iz Sv. Križa Začretja prikazala je kako se ukrašavala zagorska hiža za Božić.

U suradnji sa Muzejom za umjetnost i obrt iz Zagreba organizirana je izložba Krapinske kamenine uporabnih i ukrasnih predmeta koji su se proizvodili u tvornici kamenine Franje Vojkffya u Krapini od 1800. – 1886.godine kada je iz nepoznatih razloga tvornica prestala sa radom. Dio predmeta krapinske kamenine posjeduje u svom fundusu Muzej grada Krapine, dok se veći dio nalazi u Muzeju za umjetnost i obrt.

Jedna od značajnijih izložbi u Galeriji bila je i izložba poznatog hrvatskog kipara, začetnika modernizma u hrvatskoj skulpturi Robert Frangeš Mihanovića koje je autorica bila dr. Ana Adamec sa kojom je organizirana i izložba značajnog hrvatskog kipara, Krapinčana Rudolfa Valdeca (Krapina 1872.- Zagreb 1929.). Izložba Josipa Seissla, poznatog arhitekte, urbaniste i slikara rođenog u Krapini 1904. godine čiji ga eksperimenti s geometrijskim oblicima i bojama ubrajaju među prve pojave apstrakcije u hrvatskom slikarstvu, organizirana je 1998. godine u suradnji sa Muzejom suvremene umjetnosti iz Zagreba, a 2000. godine i izložba slikara Otona Postružnika. Izložba slikara Ernesta Tomaševića, predstavnika hrvatske moderne rođenog u Krapini 1897. godine održana je 1995., a 1999. godine predstavljena je Grafička zbirka Akademije likovnih umjetnosti iz Zagreba.

Od 1997. godine u Galeriji se održava Zagorski likovni salon, najveća trienalna žirirana likovna manifestacija u sjeverozapadnoj Hrvatskoj na kojoj mogu izlagati likovni umjetnici koji su rođenjem, radom ili životom vezani za Hrvatsko zagorje. Do sada je održano 8 zagorskih likovnih salona. U Galeriji je 2008. godine održana i prva origami art izložba u Hrvatskoj sa svjetski poznatim origami majstorima koje je autorica bila Sanja Srbljinović Čuček, predsjednica Hrvatskog origami društva iz Zagreba. Od 2011. godine u Galeriji se organizira i međunarodna izložba maski na kojoj su do sada uz hrvatske likovne umjetnike sudjelovali i umjetnici iz Slovenije, Srbije, Izraela i Mađarske.

U zadnjih nekoliko godina Galerija sudjeluje i u Noći muzeja koje je organizator Hrvatsko muzejsko društvo. Tako su na zadanu temu bile organizirane izložbe kolača kakve su nekada pripremale krapinske purgerice, fotografija članova Foto kluba Krapina, 50 godina Festivala kajkavskih popevki u Krapini, fotografije, medalje i priznanja sportskih klubova članica Krapinskog sportskog saveza.

Galerija posjeduje fundus slika i skulptura recentnih likovnih umjetnika prikupljen tijekom 40 godišnje galerijske djelatnosti u gradu Krapini. Svaki od umjetnika nakon održane samostalne izložbe dužan je ostaviti jedan rad prema vlastitom odabiru za fundus Galerije.

Najveći ponos Galerije je posjedovanje znatnog broja djela Krapinčana Ernesta Tomaševića, predstavnika hrvatske moderne kao i kipara Vjekoslava Rukljača (Poznanovec 1916. – Zagreb 1997.) koji je samostalno izlagao samo tri puta, u Beču, Zagrebu i Zaboku, a izveo je niz spomenika uglavnom povijesno-memorijalnog sadržaja. Od 1980. posvetio se isključivo obradi temata ženske figure s kojom je i započeo svoje autorstvo i koji je uvijek bio i ostao primat njegova stvaralačkog interesa. Obitelj pokojnog kipara Rukljača poklonila je 1999. godine za fundus Galerije 15 velikih gipsanih skulptura (ženski aktovi). Do sada je u broncu odliveno šest skulptura. Brončane skulpture izložene su u stalnom postavu u dvorištu Galerije koje je hortikulturno uređeno prema idejnom rješenju poznatog pejzažnog arhitekte Dragutina Kiša.

Uz navedene zbirke tu je još zbirka origami radova svjetski poznatih origami majstora, zbirka pisanica i zbirka maski.

Fundus Galerije obogaćen je 2012. godine još jednom donacijom. Renomirana likovna umjetnica Vesna Sokolić iz Zagreba poklonila je Galeriji dio svojih slika i pokojnog supruga akad. slikara Milana Berbuča. Njihovi radovi u stalnom su postavu Galerije.

Zbirka slika i skulptura recentnih likovnih umjetnika, kao i zbirka slika Ernesta Tomaševića i skulptura Vjekoslava Rukljača, Rješenjem ministarstva kulture RH od 2011. godine upisane su u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i imaju svojstvo kulturnog dobra.

Vesna Kunštek

Uz 25. obljetnicu rada Galerije

Jubileji su prilika za sabiranje dosadašnjeg, definiranje sadašnjeg i dakako otvorenost budućem. Galerija grada Krapine, koja djeluje u okviru Pučkog otvorenog učilišta u Krapini obilježava četvrt stoljeća djelovanja. Bila mi je čast što sam i sam bio sudionik otvorenja, tog svečanog i važnog događaja u lijepo nedjeljno kasno ljetno jutro. Sjajna izložba ulja i pastela Ede Kovačevića sa slikovitim zagorskim i prigorskim krajolicima bila je uvod u djelovanje galerije obilježenim brojnim zanimljivim samostalnim izložbama, a i onim skupnim poput izložbi „Maski“, a iznad svega „Zagorskim likovnim salonom“ koji je startao 1997. godine, i od tada se u trienalnom slijedu redovito održava. Izložba je vrijedna svake pažnje jer svojom koncepcijom klasičnog Salona (danas pomalo zaboravljenom poradi prevladavanja autorskih izložbi likovnih kritičara i ideje poveznice u odabiru umjetnika) traži dojmljivost kvalitete u poštivanju različitih poetika. I jednom specifičnošću, sudionici izložbe vezani su uz Zagorje, podrijetlom, rođenjem, boravcima ili jednostavno emotivnom bliskošću s dragim kutkom Lijepe naše. I sva dosadašnja izdanja Salona pokazala su uspješnost ovako postavljenih okvira, ali i njihove širine te su uz njegovanje vrijednosti tradicionalnih izričaja donijeli brojne primjere likovne svježine naglašenih kreativnih naboja.

Veće donacije ili pojedinačni otkup umjetnina, te neke slike i skulpture sa samostalnih ili skupnih izložbi tvore fundus galerije koji danas broji nešto više od četiri stotine djela. Veći broj predstavljen je na izložbi povodom dvadesete godišnjice galerije, po jedna umjetnina od pojedinog autora. Izložba je održana u prosincu 2013. godine pod nazivom „Iz bogate riznice Galerije grada Krapine“. Ovogodišnja prezentacija kompletirana je umjetninama upisanim u fundus poslije toga datuma te i ostvarenjima umjetnika zastupljenim na ranijoj izložbi no u znatnoj mjeri predstavljenim drugim djelima.

Sam profil galerijskog fundusa odražava umjetničke vrijednosti sredine, odnosno njegovi nositelji su imena visoko valorizirana na hrvatskoj likovnoj sceni. Hrvatsko zagorje ishodišni je prostor Ernesta Tomaševića, Ivana Lovrenčića, Vjekoslava Rukljača, a koji su slikom posvojili i Vesna Sokolić i Milan Berbuč. Taj kvintet klasika motivski, osim Lovrenčića, uvijek i ne prati činjeničnost ambijentalnog no razinom umjetničke uvjerljivosti dodiruju ozračje kraja. Pa i nije presudno radi li se o krajoliku, aktu u skulpturi i slici, interijerima, vedutama. Ljepota je mjera razumijevanja, i ona klasična i ona s izdancima izgleda u rasponima moderniteta. Spomenuti autori razvijali su svoj vid figuracije. Ernest Tomašević (Krapina, 1897.- Zagreb, 1980.), donosi je u aktu, i na platnima i crtežima, u uzbudljivosti erotskog, te u šarmu ljudskih priča često osmišljenih krokijevskom lakoćom. Ivan Lovrenčić ( Sveti Križ Začretje, 1917.- Zagreb. 2002.) briljantni crtač sačuvane dječje iskrenosti uprizoruje uzvišenost malih, običnih stvari, nalazeći u njima i duhovnu dimenziju rodnog kraja. Vjekoslav Rukljač (Poznanovec, 1916. – Zagreb, 1997.) tjelesnosti ženskog akta daje jaku senzualnu notu i mekoćom obrisa i stilizacijom, sintetizirajući monumentalnost i liričnost dojma. Milan Berbuč (Ljubljana, 1920. -Zagreb.1995.) u krajoliku i figurativnim scenama slojevitošću palete u zasićenosti slikarskog polja stavlja težište na ugođajnost prizora, i onih blage poetičnosti i naznake dramatskog. Vesna Sokolić (Zagreb, 1924.) ponudu pejzažnog interpretira zvučnošću suptilnog kolorita, te u varijacijama na temu pokazuje izuzetnu maštovitost, u slikama gdje boja živi u nijansama raspoloženja.

U zbirci je zastupljeno stotinjak što slikara, kipara, grafičara, keramičara, fotografa koji su u okviru svoje umjetničke vrste osmislili i oblikovali zanimljiva ostvarenja, često i s jakim autorskim pečatom. Sa posebno velikim brojem slika, njih sedamdesetak, izvedenih u kombiniranoj tehnici zastupljena je Mirjana Drempetić Hanžić Smolić koja bogatom asocijativnošću u slutnji predmetnog, s iskrom literarnog donosi simpatične zgode svakodnevice. U zbiru stilistika i manjih ili većih umjetničkih svjetova uočavaju se brojni osebujni pristupi. Dakako navođenje svakog pojedinca u tekstu ovakvog karaktera nije moguće, pa niti potrebno. No i spominjanje najkarakterističnijeg daje mogućnost za dobivanje bar osnovne spoznaje o samoj zbirci.

Pažnju privlači metafizičnost ugođaja u prostoru zrakoprazne tišine u slikama Vasilija Jordana, dosegnutog kod i „Figure“ Željka Mucka, naslućene i u krajoliku sjećanja Branimira Bartulovića. A pejzaž u slikama ljepota je iz ljepote vidljiva i u pomalo mističnom dojmu kod Zorislava Drempetića Hrčića, u sjajno ritmiziranim prikazima s jekom godišnjih doba i djela dana, ispunjenih vitalitetom boje kod Tihomira Lončara, odnjegovanoj na slikarskoj šetnji između Zagreba i Pariza kod Ljube Škrnjuga, i u akvarelnoj lakoći kod Dragutina Kiša, ili redukciji pejzažne činjeničnosti i uzdignuću sadržajnog bogatstva kod Željka Lesara, ili kod trga koliko stvarnog toliko i imaginarnog kod Dubravka Mokrovića. Znatan broj djela inspiriran je sakralnom tematikom, doživljenom i kod Josipa Botterija Dinija umjetnika impresivnog opusa izraslog na motivima biblijske potke, kod Zlatka Čulara s koncentriranošću na produhovljeno lice Krista, radosne obitelji anđela kod Dijane Nazor, potresnosti patničkog Krista kod Nenada Opačića, note duhovitog kod Antuna Borisa Švaljeka i njegovom „Vrtu sv. Franje Asiškog“, kod Stjepana Đukića Pište s pozivom na Otkrivenje sv. Ivana ili snažnog kiparskog volumena u drvu Križa kod Ivana Tuđe, te Zvonimira Kečeka u motivu „Ecce homo“. Ekspresivnošću naboja niz umjetnika propitkuje ono egzistencijalno u čovjeku, i Rudi Labaš u rasapu formi figurativne kompozicije, i Leila Michieli Vojvoda u „Prolaženju“ kroz dodire i otuđenost likova, svojevrsnog preslika nemira u dijalozima i susretima zabilježenim u tragovima i dubini srca. Stanko Posavec intrigantne figure zasijeca dramom, ali i svjetlom postojanja. Mirjana Zajec Vulić u „Uspomenama i prisjećanju“ nostalgično veže uz svevremeno, spajajući osobno i univerzalno. Nada Žiljak istkala je stanja od intimnog do onog općeg, sintetizirajući situacije radosti i tjeskobe, koncept figurativnog koji se naglašenije kreće i u vedrijem smjeru kod „Ptica“ Zvonimira Lončarića ili „Kozoroga“ Ivice Antolčića, pa i „Broda“ Nevena Šimića. Put prema apstrakciji organičkog tkiva ali i s elementima konkretnog vidljiv je kod Otona Postružnika, no otvoreniji ka autonomnosti slike, bilo s lirskim ili geometrijskim predznakom prati se kod Valentine Šuljić, Dragutina Dade Kovačevića, Krešimira Nikšića, Koraljke Kovač.

Kiparska dionica isčitava se i kroz različitost materijala. U obradi do maksimalne čistoće volumena kamena, u pravom dostojanstvu oblika kod Krešimira Roda, bloka drveta kod „Kapele“ Alema Korkuta, kamena razvedene površine i intervencije s drugim materijalima kod „Glave“ Dragutina Grgasa, i „Mačke“ u terakoti Irene Podvorac. Svakako treba istaknuti da su mnoge skulpture Vjekoslava Rukljača donirane u primarnom materijalu oblikovanja odlivene u bronci i smještene u vrtu/parku krapinske galerije.

Umjetnici u druženju s taktilitetom i podatnošću amorfnosti materijala s mnogo inventivnosti oblikuju svoja keramička ostvarenja. Ivančica Cvitić Znidarčić, Bojana Švertasek, Nadica Eichorn ….. to u potpunosti potvrđuju.

Izložbe maski u krapinskoj galeriji pokazale su da u kreiranju djela umjetnici vrlo brzo napuštaju prividno zadane okvire, i igra počinje. Istina postoje uzori s karnevalskih događanja no maske postaju portreti i autoportreti, spoj istine i želja, ružni i lijepi, karikaturalni i idealizirani, obrazine i ljudske i životinjske, ali i nešto treće. Izvedbeni materijali i tehnike su različiti i pogodni da ponesu i humornost i ne uvijek dobronamjernu ironičnost. Između onih koji su nas razveselili ili bar dali misliti spomenimo po spontanosti izbora bar neke. Josipa Rocu, Vesnu Aralicu, Iris Bondoru Dvornik, Vandu Jurković.

Zaključak izrečen uz 20.godišnjicu djelovanja Galerije vrijedi i dalje. Dvadeset /dvadeset i pet godina rada Galerije grada Krapine bilo je uspješno. Zalog su vrijeme koje dolazi u djelovanju, galerije koja ima lokalno i svehrvatsko značenje. I stvoren fundus, koji će vjerujem rasti u tragu formiranog proširivan i drugačijim stilskim opredjeljenjima.

Stanko Špoljarić



Online galerija

Četvrt stoljeća Galerije




Ravnatelj: 049/370-561
Financije: 049/370-561
Obrazovanje: 049/370-561
Galerija grada Krapine: 049/370-810
Muzej Ljudevita Gaja: 049/370-810
E-mail: pou@krapina.hr