Neven Šimić

Rođen u Zagrebu 1968. godine. Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, grafičkog smjera, 1994. godine diplomira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi grafike prof. Frane Para. Tijekom studija dobiva nagradu Zagrebačke banke; sudjeluje u projektima u sklopu Vrbničke grafičke akademije (VGA) u Vrbniku; skupnim izložbama u Vrbniku, Krku , Rijeci i Zagrebu; te ima nekoliko samostalnih izložbi.
Danas radi kao voditelj radionice za visoki i duboki tisak na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, bavi se likovnim oblikovanjem te likovnim postavom etnoloških zbirki i izložbi. Živi u Đurmancu.

Maja Nikin Šimić

Rođena u Zagrebu 1972. godine. Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, grafičkog smjera, 1998.godine diplomira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi primijenjene grafike prof. Zdravka Tišljara. Tijekom studija dobiva Rektorovu nagradu; sudjeluje u projektima u sklopu Vrbničke grafičke akademije (VGA) u Vrbniku; skupnim izložbama VGA u Vrbniku, Krku, Rijeci kao i izložbama u Krapini.
Danas radi kao direktor marketinga u Šimić & CO. u Krapini; bavi se grafičkim oblikovanjem; dječjom ilustracijom; te likovnim postavom etnoloških zbirki i izložbi.
Živi u Đurmancu.
 

Predgovor izložbe

S jedne strane grafike čistih, apstraktnih, tektonski snažnih i gestualno pokrenutih struktura, unutar kojih, poput energije, ekspresivno vibrira tipografija glagoljice. S druge objekti bujne narativnosti i zanosne maštovitosti – poetični i pričljivi, pristigli iz jednog imaginarnog, magičnog svijeta u kojem caruje privid, balansirajući na tankoj niti realnog i irealnog, dodirljivog i nedodirljivog, stvarnog i nestvarnog, sna i jave. Dva su to različita likovna svijeta i dva osobna autorska izričaja. Dva različita pristupa i dva različita likovna razmišljanja. Jedan NEVENA ŠIMIĆA, drugi MAJE NIKIN ŠIMIĆ. Na prvi pogled sasvim suprotna i nespojiva – kao da su nastala u prostorima koji se ne susreću i vremenima koja se ne dotiču. Koja pričaju sadržaje koji se međusobno ne prepoznaju i izazivaju senzacije koje međusobno ne vibriraju. Jer dok Neven Šimić u pripremi i izvedbi svojih grafika koristi suvremene kompjutorske i holografske medije, istražujući optičke efekte i bilježeći konfiguraciju tragova nanošenja rukopisa na podlogu, Maja Nikin Šimić pohranjuje svoje poruke i sjećanja u skulpture –objekte, dajući im kroz novi kontekst novu duhovnu dimenziju. Neven u svojim radovima sažetih, stiliziranih formi, pročišćenih kompozicija i čvrstih, snažnih linija, analitički propituje virtualnu treću dimenziju, a u istraživanje uključuje impuls, pokret, akciju, dinamiku - i vrijeme. Maja pak, polako i pažljivo skuplja i slaže, poput segmenata kolektivne memorije, uspomene iz različitih prostora i različitih vremena, stvarajući knjige-spomenare, maštovite «modre prozore» i plavu «čuvar-kuću». Radi ih od papier-machea, ubacujući u njih pronađene predmete i upisujući tekstove, ili ih «gradi» od gotovih prozorskih konstrukcija, osmislivši tako svojevrsne asamblaže – objekte kao novo zajedništvo i novi narativni sloj, novo značenje i novu genealogiju – ali i drukčije računanje vremena. Ono koje vodi svevremenosti.
Tako, s jedne strane, Nevenove grafike pričaju likovnu priču sažetim likovnim jezikom, zadirući promišljenim i rafiniranim postupcima redukcije - oblikovne i kolorističke simplifikacije, kao i njihovom skoro minimalističkom elementarnošću postupka, u područje primarnog i impulzivnog, strukturalnog i discipliniranog, gdje su likovni elementi glavna energetska čvorišta. Ali isto tako i sadržajna i doživljajna uporišta.
S druge strane, Majini objekti ambijentalno su oprostorene priče, ispričane kroz fascinantni zbir začudnih detalja, koji pokazuju visoku osjetljivost ne samo za ono optičko – pikturalno, nego i za plastičko- taktilno. A ta taktilnost traži dodir i izaziva asocijacije, pa vođena labirintima pamćenja i tragom emocija uvodi likovni doživljaj u svijet snova i svijet djetinjstva, svijet bujnih priča i svijet neobičnih vizija.
Stvaralaštvo Nevena Šimića i Maje Nikin Šimić dvije su umjetničke različitosti. Pa ipak! Unatoč tome, unutar izložbenog projekta oni funkcioniraju kao harmoničan spoj privlačivih suprotnosti. Kao zajedništvo bez sraza, s usuglašenim – a autorskim, odgovorom na izazov koncepta kojim se željelo istražiti kako grafika funkcionira sučeljena skulpturi – objektu, a u ambijentu koji ovi mediji zajednički sagledavaju, propituju i odmjeravaju. I kako osvajaju jednu novu dimenziju. Pokazalo se da su oba autora upravo u izazovu toga koncepta našla dodirne točke, posegnuvši za dimenzijama prostora i vremena. Dimenzijama koje su se ovdje, u nekom njihovom autorskom imaginarnom koordinatnom vremenskom sustavu, međusobno najviše približile: koordinata vremenske protočnosti jednoga, lagano se počela okretati bezvremenosti, a ona drugoga, koja teži bezvremenosti, počela se usmjeravati prema gesti i akciji. Odašiljanje ekspresivnosti, sugestivnosti, poetičnosti i produhovljenosti međutim, srodnost je dojma kojim u cjelini ponajviše odišu radovi oboje umjetnika.

Višnja Slavica Gabout