Jedna  od najvećih kulturoloških manifestacija u sjevernoj Hrvatskoj svakako je rujanska svetkovina Tjedan kajkavske kulture u Krapini i u njemu niz vrijednih sadržaja. Spomenimo samo neke , a to su; kajkavske popevke, recitali kajkavske poezije, sakralni koncerti, izložbe itd.
 

No, zadržimo se samo na izložbama.
 

Izložbom slika, koja je ovih dana otvorena u gradskoj galeriji u Krapini upućujemo pažnju javnosti s više specifičnih  predznaka; kao darovnicu likovnih umjetnika našem Društvu za kajkavsko kulturno stvaralaštvo, kao i našem gradu Krapini, kolijevci kajkavske govorene, pisane i pjevane riječi, kao prikaz suvremene hrvatske umjetnosti, unutar koje se ističe izvorno slikarstvo, te kao činjenicu da su, upravo,  likovni stvaraoci gotovo bezrezervno  voljni uvijek pomagati događaje i akcije kulturnog i humanitarnog značenja.
Izložba koja je pred nama je odabir iz zbirke Festivalskog fundusa, koji je nastajao od 1966. godine, kada je zvucima kajkavskih popevki rođen i Krapinski festival. Naravno, zamišljen kao svojevrsna visoko kvalitetna glazbena priredba koja će njegovati specifičnost melosa kajkavskog podneblja, ali i mnogo šire, biti sastavnim dijelom kulturnih manifestacija. Festival je od samog početka 1966. prijateljevao s likovnom umjetnošću ugošćujući mnogobrojne izložbe. Zato je sada momenat i prigoda, da se kažu još neke istine. Naime,već od samoga početka tj. od 1966. Društvo i grad Krapina itekako su vodili računa o programima izvan Festivalske dvorane. Tako  je prve godine 1966. bila postavljena izložba likovnog Društva Ernest Tomašević u prostorijama tada građevnog poduzeća «Graditelj» i to u gornjem dijelu Grada kraj današnje «Kotke», a ta je izložba bila i prethodnica svim ostalim izložbama sve do danas.
Isto tako važno je spomenuti, da je ideja i želja  za osnivanjem Festivala kajkavskih popevki u Krapini potekla iz Krapine i to od krapinskih entuzijasta Miška Pavića (tadašnji predsjednik SO Krapina) i još nekih intelektualaca nakon jednog koncerta Tomislava Borića i Viktora Crneka u rano proljeće 1965. godine.
Tada su sve najvažnije sporedne manifestacije izvan Festivalske dvorane bili vrlo bogate, umjetnički na zavidnom nivou, što je privlačilo sve građane na takve priredbe.
Organizirali smo svake godine izložbe naive, kazališne predstave, sakralne koncerte, izložbe ručnih radova, koncerte amaterskih društava /zborovi i folklori), humurističke programe (inserti iz Gruntovčana, Petrice Kerempuha) koncerte puhačkog orkestra itd.
Stoga danas, prigodno i svečarski, u povodu 40. obljetnice postojanja Festivala kajkavskih popevki, riječi i slike, nužno je istaći veliku zaslugu Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo koje je u  Tjednu kajkavske kulture Krapina 2005. organiziralo pored izložbe slika festivalskog fundusa i izložbu - neprocjenjivu povijesnu vrijednost svih marketinških, darovnih, nagrađenih i ostalih  festivalskih (od 1966. pa do danas) posebnosti, koje nas raduju i sjećaju kao i popevke na prohujalo povijesno razdoblje.
No, i to nije sve. Preko puta naše Galerije u velebnom izdanju naše krasotice Magistratu podarili smo Vam, cijenjeni prijatelji narodnih umotvorina, izložbu «lepoglavske čipke» iz Lepoglave, etno izložbu «Zvirek» iz Sv. Križa Začretje, te izložbu kipara Benka.
U svijetu ovakvoga kulturnoga živlenja Krapine u Tjednu kajkavske kulture sa zavidnom kvalitetom,  prirodno je,  gledati trenutno postavljene izložbe s rešpektom, ali i s dubokim poštovanjem koje nema konačnosti.
Zahvaljujući svim umjetnicima, koji su izlagali u bilo kojim prostorima od 1966. godine do danas u vrijeme Tjedna kajkavske kulture i time uveličali i obogatili svojim poklonima zbirku suvremene likovne umjetnosti, Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo, s posebnom radošću preporučujemo se i u buduće.
Dakako sve naše izložbe s osobitom pažnjom preporučamo javnosti.

Direktor
Tjedna kajkavske kulture i Svečanosti kajkavskih popevki
Viktor Crnek
 

Jubilarni 40. Festival kajkavske popevke obilježit će koncertima 9. i 10. rujna 2005. 40 godina neprekinutog djelovanja na promociji novih kajkavskih popevki. Za suvremenike i one koji će u budućnosti njegovati tradiciju kajkavske popevke, nužno je podsjetiti na činjenice vezane uz osnivanje i djelovanje ove pjesničko glazbene manifestacije.
1965. godine u Zagrebu se okupilo nekoliko entuzijasta, zaljubljenika u kajkavsku popevku sa željom za osnivanjem glazbene manifestacije, koja će poticati pjesnike i skladatelje na stvaranje novih koncertnih i zabavnih popevki.
Do tada se je tradicija kajkavske popevke zasnivala na brojčano skromnom opusu Vlahe Paljetka, Gjure Prejca, Rudolfa Taclika i Rudolfa Rajtera, koji su uglazbljivali stihove Dragutina Domjanića i Ivana Šmalca, a ponekad su i sami pisali stihove za svoje skladbe (Gjuro Prejac).
Početkom šezdesetih godina na Zagrebačkom festivalu zabavne glazbe izvedene su skladbe Pere Gotovca "Mesec, seno i noč" 1963. (stihovi Drago Britvić), "Na vanjkušeku glava" 1964. (stihovi Valter Neugebauer) te skladba Stjepana Mihaljinca "Zadnji fijaker" 1963 (stihovi Drago Britvić). Te su skladbe bile svojevrsna najava ostvarivanja ideje o pokretanju "kajkavskog festivala".
Pjesnik Drago Britvić i tadašnji predsjednik Skupštine općine Krapina Mijo Pavić, okupili su nekoliko suradnika, među kojima su najaktivniji bili prof. Vlado Seljan, Stjepan Mihaljinec, Milivoj Kujundžić, Božidar Sinković i Krapinčani Antun Kozina, Božo Težački i Jaroslav Turaček, i pokrenuli osnivanje glazbenog događanja, koje će nastaviti njegovanje tradicije pjevane i govorene riječi krajeva u kojima se govori kajkavski.
U rujnu 1966. godine (23.-25. rujna), održan je u dvorani Narodnog sveučilišta u Krapini (danas je to Festivalska dvorana) prvi Festival kajkavske popeke, čiji je direktor bio Drago Britvić, dok su se za programsko oblikovanje brinuli prof. Vlado Seljan i Stjepan Mihaljinec. Programi koncerata izvedeni su uz pratnju Revijskog orkestra, kojim je ravnao Stjepan Mihaljinec i Tamburaškog orkestra Zagrebačke pivovare "Tamburica", kojim je ravnao Teodor Boch.
Uz festivalske koncerte svakog su rujna u Krapini održavane i brojne popratne manifestacije, koje su osnivanjem Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo, organizirane u Tjedan kajkavske kulture (1975.), koji vodi direktor Viktor Crnek, dok je umjetnički direktor Festivala kajkavske popevke Stjepan Mihaljinec.
Tijekom proteklih 40 godina na koncertima Festivala kajkavske popevke, koji se od 2001. godine održavaju pod nazivom Svečanosti kajkavskih popevki, izvedeno je 1258 novih skladbi, od kojih su mnoge stekle široku popularnost, a mnoge su postale dio koncertnog repertoara vokalnih solista koncertne i zabavne glazbe.


Umjetnički direktor
Festivala kajkavske popevke i Svečanosti kajkavskih popevki Krapina       
Stjepan Mihaljinec