U Galeriji Grada Krapine u petak 10. veljače 2006. godine otvorena je izložba slika pod nazivom «Emocije» Maje Vukine iz Klanjca.

Maja Vukina je rođena 1977. godine u Zagrebu, diplomirala je 2000. na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Frane Para. 2000. je dobitnik  Nagrade Zagrebačke banke najuspješnijim diplomantima Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Do sada je imala 6 samostalnih i desetak skupnih izložbi, a sudjelovala je i na prvom i trećem zagorskom likovnom salonu.

U Krapini se predstavila sa tridesetak radova u tehnici akrilika na platnu.

Tijekom 2005. godine Maja Vukina izvela je niz slika akrilikom na platnu. Proces slikanja potaknuo je bljeskove fragmentarnog prisjećanja na pojedine trenutke, pa je plodove tih svojevrsnih deja vů doživljaja pretočila u nazive slika, imenujući ih zajednički: Emocije. Iako se – rabeći boju kao dominantan element likovnog izraza – nadovezuje na svoje prethodne radove, Maja na slikama Emocije uvodi nove gradbene elemente: komadiće tkanine, stvrdnute grumene boje, papir i špagu, koji svojom teksturom stvaraju reljefnost i obogaćuju već ionako bojom bogatu plohu.

A sve počinje praznim platnom, gdje Maja prve poteze traži grafičarski racionalno: crtežom. Figuracijom. Disciplinirano. Kredom povlači liniju, crta mačji brk, bocu na stolu, lakat akta… Ali, boja je velika kušnja i Maja ubrzo kreće u akrilnu avanturu kojoj ni sama ne nazire kraj. A boja, kao i emocija – čim dotakne platno, krene po svom: otrgne se crtežu, ukrade mu pravo prvenstva i započinje vlastiti ples. Maja predaje svoj kist nadahnuću, a početni figurativni motiv nestaje kao žrtva raspjevanom Dionisu. Od mačke ostane tek Mijau, a platno začas postaje poprištem zanosa i užitka slikanja: narančasta suvereno preplavljuje Grad i dijeli u Svemiru vlast sa plavom; žuta skakuće mrljom preko Crvene planine, dok inkarnat stvara vrtlog na zelenilu Livade; ružičasta se širi Aktom i upliće u Dodir, a ljubičasta pak, svojom nazočnošću crnu plohu pretvara u Noć.

Ovako rasplesanu boju Maja drži labavim uzdama: nanoseći je širokim, pastoznim namazima, potiče je da se hvali valerima, otvorenošću kompozicije potencira raskoš palete. Ipak, ne dozvoljava boji baš sve što bi ova htjela: kad treba, zauzda je vještinom, disciplinira znanjem i usmjeri intuicijom; čvrsto je sputa obrisnom linijom, stiša intenzitet tona, komplementarnim odnosima dovede je u sklad, a oštro lomljenu plohu ublaži kakvim melodioznim potezom. Ne traje to dugo. Emocije se nanovo rasplamsaju: često se boja i Maja toliko zaigraju, da je teško – i nepotrebno – odrediti koliko sliku slika Maja, a koliko se slika slika sama.

U prigodnom programu nastupio je Tomislav Goluban na usnoj harmonici.
Izložba ostaje otvorena do 28. veljače 2006. godine.