Izložba slika Mladena Veže u Galeriji grada Krapine

U Galeriji grada Krapine je u okviru 42. Tjedna kajkavske kulture Krapina 2007. u subotu 1. rujna 2007. otvorena izložba slika Mladena Veže. Veža se predstavlja sa 59 ulja na platnu nastalih u razdoblju od 1971. do 2004. godine.

U predgovoru kataloga za ovu izložbu likovni kritičar i autor izložbe Stanko Špoljarić je napisao:

«Niz je umjetnika s likovne strane obilježavalo pojedini Tjedan kajkavske kulture u Krapini, popularne i poodavno afirmirane manifestacije višedesetljetnog trajanja. Ove godine publika ima priliku susreta s velikanom hrvatske moderne umjetnosti Mladenom Vežom, slikarom impresivnog opusa, trajanja kreativnih sedam desetljeća. Rođenog u slikovitom podbiokovskom Bristu, životom pretežno upamćenih zagrebačkih godina. No niti s dragim podnebljem uvijek su, pa i danas vrlo čvrste, te je Vežina motivika uglavnom vezana uz ambijent juga. Tako da ovom izložbom Dalmacija dolazi u posjet Zagorju nudeći mu Vežinom interpretacijom pejzaže blistavog svjetla i otvorene boje. Veža je koncentriran na zemljopisni isječak prostora Brista slikajući ga u mjenama dana u različitim rakursima. I u pogledu odozgo i zaustavljanju na pitoresknom kadru samog mjesta, zahvaćenog u širini izgleda sa slutnjom bezmjerja pučine i zaustavljanju na pokojoj maslini smještenoj između stijenja i arhitekture. Veža je posvojio krajolik uz more upisujući u njega emocije, zanos, isprepleten s ljepotom i talentom. Pejzažem se slavi sva raskoš prirode, gdje je i konkretno uprizorenje znak njene veličajnosti. Veža je prati reprezentativnošću njenih izgleda, skladom sastavnica, pulsiranjem. S ostavljenim ozračjem intimističkog, konotacijom lirskog opredmećenim u ugođajnosti scene. Nota komornog, prisnijeg vidljiva je u interijerima i mrtvim prirodama, zaštićenim prostorima ispunjenim dragim predmetima i plodinama. Kompozicije su to i njegovanja tradicije, nostalgije spram vremenu koje nepovratno nestaje . Škrinje, krtolići, preslice postaju pomalo etnografsko blago kojim Veža daje novi vitalitet. Tvarnosti uzdignute bojom, jednostavnih formi obogaćenih slojevitošću sadržaja. Inventivnošću rješenja veža u varijacijama na temu i u sličnosti rješenja dosiže nova likovna uzbuđenja, događanja, gdje i mala mjena scenarija, pa i iskra boje daje slici novu dimenziju. Razlog je i u Vežinom stavu da je umjetnički čin u prvom redu stalno produbljivanje izgrađene slikarske estetike i etike, a ne šetnja od načina do načina u neprekidnoj promjeni tematike. Vjernost motivu određena je i njegovim poštivanjem, razumijevanjem ne samo epiderme vidljivog već i silnicama unutrašnjeg sloja. Dakako Veža se nije zatvorio u krutost stila, graničnost faza jer u slijedu godina prepoznaju se primjeri marnije realističnosti i oni stilizacije formi, sugeriranja volumena i svođenja prizora na ritam ploha. S konstantno važnom ulogom linija, rasterom crtovlja vodiljom u tvorbi kompozicije, elementa ravnoteže spram vrijednostima palete. Vežinog odabira kromatskih odnosa pogodnih za doživljaj zvučnosti boje juga. Veža osjećaj kolorističke napetosti tipične za mediteranski prostor zadržava i pri slikanju u svjetlu zagrebačkog atelijera. Tako cvijeće kao da je netom ubrano sa škrte zemlje između kamena. A možda je tek sjećanje na ljetne susrete u Bristu. Sjećanja postoje i u zanimljivom segmentu Vežinog opusa. U slikama dijaloga s djelima majstora umjetnosti prošlosti, srednjeg vijeka, renesanse, baroka ili autora s početka 20. stoljeća. Unosi ih u svoje interijere, njeguje njihove posebnosti, no i prilagođava ih svojoj stilistici. Svakako Botticelli, Piero della Francesca ili Vincent iz Kastva (tek neki iz Vežinog društva) pokazuju Vežine slikarske afinitete i simpatije. Slikara velike kulture i svježine izraza, vidljivog u stvaranju u godinama vrijednim svakog poštovanja.»

Mladen Veža rođen je u Bristu 1916. godine. Od 1928. -1932. pohađa Obrtnu školu u Zagrebu. Od 1933.- 1937. godine studira slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu u klasi Vladimira Becića. Osim slikarstva (u raznim tehnikama) vrlo je značajan njegov opus na području ilustriranja.
Izlagao je na blizu 100 samostalnih izložbi i preko 200 skupnih.
Dobitnik je većeg broja nagrada i odlikovanja.

Na otvorenju izložbe o stvaralaštvu ovog eminentnog umjetnika govorio je autor izložbe Stanko Špoljarić.
 

U prigodnom programu nastupila je Folklorna skupina «Viline» iz Krapine.