Slikarska arheologija Zlatana Kovača

Kratki slikarski portret slikara Zlatana Kovača mogli bismo, uvažavajući njegov dosadašnji rad, ocrtati kao priklon plošnoj elaboraciji likovnih elemenata, kao izbor koji proizlazi iz jasne slikarske dispozicije formirane na europskim kriterijima likovne pismenosti. Spomenute značajke evidentiraju njegove slike koje su motivski nadahnute glagoljicom temeljnim tvoračkim agensom akvarela. Stoga glagoljsko znakovlje autorovoj likovnoj osjetljivosti pruža abecedarij rafiniranih i reduciranih likovnih svojstava na koje reagira u duhu slikarskih nakana. Važno je napomenuti da izbor glagolskog pisma nije bio slučajni nalaz, već izbor likovne svijesti u dotoku s identitetom hrvatske povijesnosti, likovna identifikacija jednog starog pisma s dostignutim autorskim istraživanjima.
Kovač u slikarskoj tehnici akvarela na platnu procesuira prijevod uzorka u rastvor krstarećih poteza (obojena sivila, otvorenije kromatske partije), reskim linearizmom (učvršćivačima), te vibrantnošću mrlje na zrnatoj teksturi platna. U specifičnoj koreografiji gesta, autor je naslikao niz dinamičkih «slikarskih organizama» u svježem ritmičkom otvaranju plošnog akvarelnog univerzuma. Time autor ostvaruje interpretaciju povijesnog uzorka postajući neka vrsta suvremenog likovnog arheologa. Akvareli Zlatana Kovača ne iscrpljuju se jednim pogledom, već iziskuju pomno motrenje koje pokreće slojevitost likovnih senzacija.
Međutim treba izdvojiti dominantnu senzaciju koja se odnosi na glazbu, a proizlazi iz autorove aktivne percepcije glazbenih djela. Da Kovač «čuje» glazbu i likovnim sredstvima, ne govore toliko naslovljeni akvareli (Divertimento, Hrvatska misa, MO-Z-ART) koliko ritmičko ulančane dionice, često gradirane u planovima (akromatska osnova), tako da pulsiraju poput polifonog sustava, gradeći prostor simultanih događanja. U ovom dijelu teksta neumjereno bi bilo uvoditi glazbeno-teorijske adekvate likovnom djelu, ali motritelj akvarela mogao bi zamijetiti poveznicu s atonalnim blokovima ili kompozicijskim dominantama unutar disperzije znakovlja ili učinak akordnog susreta horizontalno – vertikalnih nizova itd. Ozvučenosti slikarskog prostora pridonosi i glagolski zapis (semantički smislen), koji u rasporedu i gustini, te dinamičkom nizu priziva notno pismo. Tako ostvarena likovna partitura spojila je u akvarelu motivske sadržaje Kovačeve likovne osjetljivosti, koja nije nastajala u improvizaciji već u organizaciji predvidljivih mogućnosti osobnog likovnog iskaza. Stoga je glagoljsko pismo i njegova likovno - zvučna pokretljivost u potpunosti autorska inačica koju tek treba početi otkrivati; i to upravo sada i danas kada se aktualizira utjecaj glazbe na likovnu umjetnost u svjetskom kontekstu.

                                                                             Danijel Žabčić

Životopis
 

Zlatan Kovač rođen je u Zagrebu 27. svibnja 1956. godine. Školu primijenjene umjetnosti završio je 1975. godine, a diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1981. godine, u klasi prof. Nikole Reisera. Član je HDLU-a od 1982. godine. Izlagao je na dvadesetak samostalnih i trideset skupnih izložbi.