Galerija grada Krapine ove godine obilježava 15 godišnjicu rada. Tom prigodom je uz Dan Grada Krapine u petak 5. prosinca 2008. otvorena izložba pod nazivom Iz čuvaonice Galerije.
Izloženi su radovi sakupljeni u 15 godina rada (slike, skulpture, origami, pisanice).
O djelovanju Galerije govorile su Branka Hlevnjak i Vesna Kunštek, a izložbu je otvorio gradonačelnik grada Krapine Josip Horvat.
U prigodnom programu nastupila je folklorna skupina «Viline» iz Krapine.
Izložba ostaje otvorena do 31. prosinca 2008.


Petnaest godina djelovanja Galerije grada Krapine  1993. -2008.

Kada bismo uspoređivali ulogu koju je Galerija grada Zagreba imala od 1968. godine pa do pada demokracije 1971. (i par godina iza kada je izgubila svoj međunarodni značaj) s Galerijom grada Krapine došli bismo do jedne nategnute usporedbe, ali značajnog zaključka - naime, gradske galerije od suštinskog su značaja za svoj grad, a svaka od njih ima i svoju priliku postati žarišna točka ili pak usisna točka, u kojoj se i iz koje šire vrijednosti i kulturni utjecaji po regiji, županijama, državi i šire. I ovaj zagrebački primjer i krapinska praksa potvrđuju da je za uspjeh gradske galerije izuzetno važna, pa i presudna, društveno-politička podrška. Sasvim banalno rečeno: koliko novca toliko muzike.

U uvjetima, dakle, nikada briljantnim, više težim nego onim sretnijim, Galerija grada Krapine ipak se u petnaestogodišnjem djelovanju izborila za određeno mjesto, ugled, a pomalo i sve više postaje građanska navika za koju vjerujemo da će uskoro prerasti u iskrenu potrebu. Jer priznat ćemo petnaest godina nije tako puno u kulturnom životu jednoga grada koji ima k tomu i svoju pretpovijest, štoviše, lokalitet je od europskog i svjetskog značaja s temom više znanstvenog zanimanja - krapinskog pračovjeka. Možemo mirno konstatirati da su građani Krapine dugo vremena, sve, dakle, do uspostave samostalne Republike Hrvatske, do 1993. godine bili zakinuti za likovni život u punom galerijskom smislu. Za razliku od privatnih galerija, povremenim autorskih izložbi, skupnih smotri amatera, udruživanja i djelovanja ljubitelja umjetnosti pa i sljeđenja trenda naivaca (naivnih slikara, kao pravca oformljenog 1929. s grupom «Zemlja» na čelu), Galerija grada Krapine ima drugačiji i kompleksan zadatak.

Galerija grada je mjesto manifestacija ali i stvaranja i provedbe kulturne zadaće (misije ili politike) koja unapređuje spoznaje, jača svijest, širi senzibilitete, prikuplja i čuva građu koja postaje identifikacijska za grad, regiju i državu. Koliko puta treba podsjećati što je Domovinski rat drastično potvrdio, da se razaranjem kulturnih spomenika razara hrvatski identitet i da nije dopustiv niti samodestruktivni odnos prema vlastitoj kulturi, čemu smo također skloni.

Najveća manifestacija Galerije grada Krapine, regionalnog karaktera svakako je Zagorski salon. Ova likovna izložba nastala je 1997. godine kao trijenalna, postala je tradicionalna, a obuhvaća slikare, kipare, grafičare, fotografe, te je otvorena i multimedijalcima. Autore izlagače povezuju zagorski motivi, podrijetlo, stanovanje, rad, atelje ili što slično, povezuje ih dakle, zagorski i uže, krapinski kraj. Priredba je to koja skupnom izložbom i nagradama stimulira, čuva i stvara na tradicionalan ili suvremeni način materijalne elemente identiteta, oblike poistovjećenja u likovnom smislu, kao što to u jezičnom čine časopisi i smotre vezane na dijalektalni «kaj». No kao što je jezik živa i promjenjiva materija, likovni govor je još življi, još slobodniji, nezavisniji i podložan istraživanjima, vizionarstvu, iskustvenim promaknućima i promicanjima daleko unaprijed, ili pak duboko unutra, u apstrakciju i inteligenciju poetske bîti. Likovna umjetnost, osobito suvremena, sadržava i onu «zemljašku» kritičnost, socijalnu osjetljivost i provokativnost, pa je u tom smislu često i neugodna. O svemu tome Galerija grada Krapine vodi računa kada utvrđuje svoje programe, kada dodjeljuje stimulativne nagrade i priznanja i kada otkupljuje «identifikacijski materijal» za svoj fundus.

Otkupna politika ili darovna sreća su dvije okosnice oko kojih nastaje likovna spomenička baština ovoga kraja. Ono što je danas moderno, suvremeno, samopodrazumijevajuće, sutra već može postati dragocjenost raritetnog karaktera ili spomenik visoke kategorije. Zato je otkupljivanje mladih i srednjih autora mudar i dobar potez. Brže nego li nam se čini oni srednji autori prelaze u kategorije klasika, a nije mali broj kojima je umjetnički opus postao već zatvorena i neponovljiva cjelina. Nema smisla ovdje ponavljati imena s popisa čija se djela nalaze na izložbi koja obuhvaća izbor iz bogatog fundusa umjetničkih djela Galerija grada Krapine, ali već i letimičan pogled na nj daje do znanja da se radi o pluralističkom pristupu, upravo onom koji je i logičan za razdoblje u kojem galerija djeluje. Svaki drugi pristup iznevjerio bi kompleksnu ulogu Galerije koju ona ima u odnosu na svoj položaj i na svoju kulturološku zadaću.

Svakako da su najdragocjeniji oni opusi zatvoreni i neponovljivi kao što su grafike Mirka Račkog, Tomaševićevi crteži, Lovrenčićeve grafike i slike, Rukljačevi kipovi, Šebaljeva slika, Škrnjugovi akrilici, Postružnikove grafike. Vrlo brzo Galerije grada Krapine, između smjene svojih izložbi, trebat će izlagati stalni postav (poput zagrebačke Moderne galerije) iz kojeg će mladi Krapinčani učiti ponešto o povijesti likovne umjetnosti i susretati se (kao sada na ovoj izložbi) s vrijednostima koje nose izvorne i autentične pečate umjetnika. Trebat će to i turistima koji će obilaziti (i već obilaze) Hušnjakovo, kao prošireni dio kulturne ponude. Povijest svjetske umjetnosti nas uči da je autorski individualni doprinos ukupnim kulturnim dobrima najvažniji i da je lokalno predstavljanje jednako važno za postignuće civilizacijske memorije te širenje duhovne snage svijetom. Ili jednostavnije rečeno, svaka kapljica čini slap lijepim. Najosobniji i najzavičajniji umjetnički duh utkan u likovno djelo može poprimiti univerzalni i općeljudski karakter. A povijest se sama oblikuje ako joj redovito «uzimamo i čuvamo uzorke», još ljepše, ako su oni reprezentativni poput djela Jordana, Antolčića, Čulara, Lončarića, Drempetića, Veže, Borića, Sokolić, Radej, Kuduz, da ipak nabrojimo one koji postaju (ili već jesu) klasika.

Galerija u rasponu različitih poetika njeguje izlaže i stimulira i mlađe autore, a ne preskače niti one najmlađe, iz čijih iskrenih i spontanih radova ključa ljepota kao na izvoru kojem se rado vraćaju i veliki autori kada žele postići prvotnu spontanost i doseći dječju maštovitost. Pisanice i njihovo ukrašavanje, redoviti program svakog etnografskog muzeja, ovdje u njegovom nedostatku, nalaze svoje mjesto u Galeriji o svakom uskrsnom blagdanu; štoviše predstavlja jednu od najposjećenijih manifestacija. Zato priželjkujemo Krapini da jednog dana u preuređenom tavanskom prostoru preuzme i trajno izloži (uz nadopunjavanje) Zbirku autorskih pisanica Miše Azinovića, koja je, predstavljena u Klovićevim dvorima u Zagrebu, pokazala svu ljepotu, originalnost i maštovitost tog segmenta primijenjene umjetnosti.

Još se jedna specifična aktivnost tradicionalno održava u  Krapini i svojim je likovnim aspektom vezana uz Galeriju, a to su Haiku dani. Na prvi pogled nije sasvim razumljivo što će Krapini ova poveznica s dalekim Japanom, ali odaziv i sama poezija koja tu nastaje (pozivno) pokazala je tijekom godina, da taj kulturni most nije slučajan; naime Krapina je gradić uronjen u prirodu, a u njemu i oko njega nižu se tolike jednostavne, tople i pitome slike i sličice, koje se brzo i lako (uz dobro vodstvo za mlade) pretaču u haiku - ovu najkraću poetsku impresiju. Stoga se jedna od najvećih ilustratorica haiku Nada Žiljak našla svojim djelom u Krapini, a Mirjana Drempetić Hanžić, također je sklonost simboličnom i znakovnom izražavanju prenijela u svježe i originalne haiku ilustracije. Uz haiku tu su i origami vještina oblikovanja papirom u kolekciji svjetskih majstora koja po svojoj skromnosti i spretnosti i možebitnoj pradavnosti, potpuno odgovara zagorskom duhu.

Uvijek se može bolje i više, i to je poticaj kojim je možda najbolje zaključiti ovaj svečarski i obljetnički prilog petnaestogodišnjoj Galeriji grada Krapine.

                                                                                             Branka Hlevnjak