Gradovi i rijeke su poput prvih ljubavi: drage su nam ili daleke, pamtimo ih ili zaboravljamo. A nadasve žive u nama sjećanja na prostore djetinjstva i odrastanja, na ljude i krajeve koji često znaju sudbonosno odrediti cijeli naš potonji život.
No nema, kažu, istinskih gradova bez rijeka i pjesnika, a Krapina – taj stari i slavni “gradić u dolini” – ima Krapinčicu te mnogo književnih poklonika kojih nadahnute riječi bogato zrcale njezinu prošlost i sadašnjost. Oni su joj u svojim djelima raznolika žanrovska određenja doista podigli dostojan i trajan spomenik kakvim se mogu podičiti tek rijetki hrvatski gradovi.
Ovdje predočen izbor književnih tekstova ne predstavlja antologiju u uobičajenu smislu, iako je
priređivač nastojao – kad god je to bilo moguće – slijediti i vrijednosni kriterij. Riječ je zapravo o tematski određenu odabiru neprijeporno uspjelih i zanimljivih književnih očitovanja šezdesetak autora, u vremenskome rasponu od druge polovice 17. stoljeća do naših dana.
Veći dio tekstova prosječno obaviješten čitatelj već dobro poznaje, no ima, vjerujem, i takvih ostvaraja koji će i najupućenijima biti svojevrsno iznenađenje. Neke od njih valjalo bi u dogledno vrijeme svakako iznova objaviti; čitatelja im zasigurno neće uzmanjkati.
Treba reći i to kako ponuđeni izbor nikako ne smatram jedino mogućim, za svagda dovršenim ni najboljim, a napose zatvorenim za daljnja istraživanja i uvrštavanja. On je naprosto rezultat dugogodišnjega čitanja i traganja za tekstovima toga tipa, pa je kao takav otvoren kritičkomu preispitivanju i kvalitetnoj dopuni.
Naposljetku, neka mi bude dopušteno i malko subjektivnosti: knjiga ta plod je i priređivačeve trajne vezanosti za mjesto vlastita djetinjstva i odrastanja, one iste zaljubljenosti u Krapinu koja je svojedobno tako rječito i dirljivo progovorila u prekrasnim stihovima najkrapinskijega od svih književnika – Dubravka Ivančana:
Moj gradić meni tako drag! Tako malen - sav stao bi na moj grobni hum.