Krapinska srednjovjekovna utvrda - grad, sagrađena je na brežuljku ispod kojeg se razvilo naselje Krapina. Od cjelokupnog kompleksa utvrde danas je očuvan dvokatni stari objekt, pregrađen u 19. st., koji dominira nad mjestom. Utvrda Krapina sagrađena je kao središnja točka obrane granice prema Sutli. U početku to bijaše kraljevski posjed Arpadovića i Anžuvinaca i centar zagorske županije, a zatim postaje višestoljetno sjedište hrvatskih banova, da bi na prijelazu 16. na 17. st. bio mjesto održavanja pet hrvatskih sabora. U razdoblju od 14. do 19. st. mijenjaju se vlasnici krapinskog grada; nakon grofova Celjskih, Krapina je u vlasništvu hrvatskog bana Ivana Vitovca. Kako su se njegovi nasljednici odmetnuli od kralja Matije Korvina on im oduzima posjede među kojima je i Krapina, te ih daruje svome sinu Ivanu Korvinu Korvinova udovica Beatrice Frankopan udaje se za Jurja Bradenburškog koji je zbog svoje rastrošnosti morao rasprodati imanja po Zagorju. Krapinu kupuje jajački ban Petar Keglević i prodaje Mihajlu Jambrekoviću. Ženidbenim vezama Krapina dolazi u posjed Luke Sekelja, tadašnjeg vrhovnog zapovjednika Hrvatske i Slavonske krajine..Ponovno grad kupuju Keglevići, ali uskoro kralj Rudolf II daruje dio grada Ivanu Draskoviću. Za njegovog banovanja, ovdje se održalo pet hrvatskih sabora, gdje su najznamenitiji hrvatski uglednici vijećali i donosili odluke o organizaciji obrane zemlje od Turaka. Tijekom 18. st. grad se više ne održava, a nasljedstvom ga dobiva obitelj Lichtenberg.

Zadnji vlasnici Ottenfelsi, nakon obnove dijela grada, 1919. daruju ga trgovištu Krapini. Ovaj spomenički kompleks, hrvatski banski i saborski grad, ima visok stupanj važnosti u povijesti hrvatskog naroda i njegove državnosti. Arheološkim istraživanjima vršenim 1994. godine na lokalitetu srednjovjekovnog grada Krapine od strane Instituta za arheologiju iz Zagreba došlo se do značajnih podataka o velikom dvoranskom spomeničkom sklopu. Uz istočni gradski bedem dokazano je postojanje objekata s tragovima svođenja, ulazom i prozorom. U sklopu tlocrta pravokutnih svođenih objekata uz masivni, dijelom razgrađeni istočni bedem utvrde, otkriveni su jasni tragovi nazočnosti stalnog oblika života tijekom brončanoga doba. Naime, otkriveni su brojni ulomci posuda raznih oblika i namjene, kao i fragment posebice vrijednog kamenog kalupa za lijevanje šupljih brončanih sjekira. Neposrednom autopsijom otkriveni materijal mogao se pouzdano pripisati brončanodobnoj populaciji, nositeljima tzv. kulture polja sa žarama, koja je od 1000. pr. Kr. naseljavala pogodno smještenu i zaštićenu glavicu brijega iznad rječice Krapinčice na ulazu iz prostrane doline u klanac i prometnicu prema sjeveru. Na toj pogodnoj lokaciji u srednjovjekovlju ponovno je bujao život. U istočnome dijelu areala utvrde konstatirano je postojanje sakralnog objekta, kojeg na temelju pisanog povijesnog vrela što ga čuva Tajni arhiv Vatikana, valja poistovjetiti s dvorskom kapelom Sv. Trojstva, koju su podigli grofovi Celjski početkom XV. stoljeća. Nalazi ulomaka sakralne plastike, posebice svodnih rebara i prozorskih šprljaka gotičkog stilskog izričaja, uz ulomke fresaka i poligonalan tloris svetišta, te osnovu oltarne menze, upućuju na prijelaz XV./XVI. st. kao vrijeme gradnje objekta. Interesantno je napomenuti da je tijekom istraživanja sakralnog objekta otkrivena prapovijesna stratigrafija s brojnim ulomcima keramike brončanodobnog obilježja. Dakle, gotički sakralni objekt dvorske kapelice, zacijelo, je izgrađen na prapovijesnom sloju.

Podrobna arheološka istraživanja kapelice u sklopu srednjovjekovnog utvrđenog grada Krapine dat će svakako preciznije odgovore o izgledu otkrivenog sakralnog objekta, njegovom titularu, ali i o starosti i kulturnom opredjeljenju prapovijesne osnove na kojoj je izgrađen. Dvoranske objekte i otkrivenu dvorsku kapelicu možemo držati rezidencijom i duhovnih sklopom srednjovjekovne Krapine, koje u promišljanju obnove grada valja posebice respektirati te na dostojan način obnoviti i oživotvoriti, vraćanjem prije svega duhovnog sadržaja.Uz zapadnu sekciju gradskog bedema, neposredno uz veliki stambeni, dobro očuvani objekt Staroga grada, arheološka iskopavanja otkrila su tlocrt velikog ulaznog obrambenog objekta, tzv. kule 2, kao i niz prostorija koje su joj pridružene. nakon podrobnijeg istraživanja ovaj vrijedan detalj moći će se u cijelost obnoviti i restaurirati, pa će s objektivima uz istočni bedem tvoriti posebice atraktivan sklop povijesne i kulturne važnosti.Na vrhu strmoga brijega na kojem je smješten kastrum Krapina arheološka istraživanja dokazala su detalj tlocrtne sheme fortifikacije, koju možemo pripisati vremenu romantike, odnosno početnoj fazi utvrđivanja Krapine. Pisano vrelo o postojanju života u Krapini seže u 1193. godinu. Uz pisane izvore o Krapini dobili smo dragocjene tvarne potvrde o postojanju života u naslućenoj urbanoj jezgri nastaloj tijekom romantike u XIII. i početkom XIV. st. na najvišoj koti brijega. Arheološka iskopavanja Krapine dala su veoma bogati pokretni fundus otkriven na preko 2000 m2 istražene površine. Tvarni nalazi keramike, kovinskih izrađevina, stakla, pećnjaka, sakralne gotičke plastike, fresaka, kostiju životinja i sl., nakon podrobne laboratorijske i znanstvene obrade i vrednovanja, što je skup i dugotrajan proces, poslužit će kao materijalni argumenti dugotrajnog i intenzivnog života prapovijesnog i srednjovjekovnog prethodnika današnje Krapine. Poneki ulomci keramike upućuje na jasne i dobro održavane trgovačke kontakte s germanskim krajevima na istočnoalpskom prostoru.

Pojava tzv. bečke robe dokaz je snažnih prometnih veza tijekom XIII. st. sa sjevernim središtima proizvodnje te specifične grnčarije. Dio pokretnih nalaza, kao i arhitektonske i geodetske dokumentacije o spomeničkom sklopu Krapine, izložen je tijekom održavanja Tjedna kajkavske kulture u objektu Starog grada Krapine, 1. rujna 1994. godine, u okviru tematske arheološke izložbe pod naslovom: “Hrvatski srednjovjekovni banski i saborski grad Krapina”. Izložbu je na svečani način otvorio predsjednik Sabora Republike Hrvatske dr. Nedjeljko Mihanović. Arheološku zonu Starog grada Krapine, jedno je od najvećih arheoloških radilišta tijekom 1994. u Republici Hrvatkoj, posjetili su brojni posjetitelji, znanstvenici i uglednici, odajući i na taj način pijetet slavnom banskom i saborskom gradu Krapini koji, zaslugom njegovih pučana, uz znanstvenu potporu arheologa Instituta za arheologiju, postupno i pouzdano kroči prema danima ponovnog oživljavanja i ponovnog spajanja s predgrađem, današnjom Krapinom. Uspostavljanje te neopravdane prekinute i zanemarive logičke sveze spomeničkog sklopa i suvremene Krapine, koja počiva na tisućljetnim temeljima, vratit će se gradu dio povijesnog digniteta i slave koja je utemeljena u povijesti, ali zahvaljujući arheologiji i duboko u tami prapovijesnih vremena.

Narcisa Brezinščak